Podvodni muzej na Silbi

Podvodni muzej na Silbi

8
Srp
2012

by Maša · 0 comments in Aktivnosti na Silbi

Na Silbi u uvali Pocukmarak nalazi se zaštićeno podmorsko arheološko nalazište antičkih sarkofaga. Masku na glavu, peraje na noge i zaronite u Pocukmarku. Nalazište je na svega nekoliko metara dubine. Tekst i fotografije nam je ustupio gospodin Zdenko Brusić.
 
 
kartaSarkofazi (od grčkog sarkós – meso i fageîn – jesti, onaj koji jede meso), su kameni sanduci s poklopcem, ponekad ukrašeni bogatim reljefnonim dekorom a koristili su se u antici kao grobnice. Upotreba sarkofaga češća je u vrijeme ranog kršćanstva od IV do VI stoljeća, kada se ukras često reducira samo na križ. Sarkofazi oz ovog vremena pronađeni na hrvatskoj obali i otocima potječu iz radionicama kamenoloma na otoku Braču a njihovi naručuju bogatiji su članovi kršćanske zajednice.
 
pocukmarakNaseljavanje Silbe možemo za sada staviti u kraj drugog tisućljećja prije Krista kada se na širem prostoru razvija narod Liburna. Spoznaje o njihovoj materijalnoj kulturi, stanovanju, trgovini i načinu pokopa pružaju nam arheološka istraživanja, o imenu pak, običajima i rasprostiranju doznajemo od starih pisaca koji za Liburne govore da su živjeli između rijeka Raše (u Istri) i Krke, da su bili dobri pomorci koji su rano ovladali morem te neko vrijeme držali pod sobom sve jadranske otoke.
 
sarkofag

Na Silbi liburnsko je naselje utvrđeno iznad Velih Stena. Kopnenu stranu naselja branio je kameni nasip a morsku stanu osiguravala je strmina litica. Danas vidljivi ostaci suhozidnih konstrukcija na vrhu litice i brojni ulomci keramičkih posuda jedini su ostaci materijalne kulture Liburna što su živjeli na šumovitom otoku, (koji će po tome dobiti i ime Silva) bavili se stočarstvom, a preko luke u današnjoj uvali Sv Ante sa svojim brodovima bili povezani sa susjednim naseljima na otocima i priobalju, od kojih je do sada utvrđeno više stotina.
 
sarkofag2

Krajem prvog tisućljećja prije Krista Rim će uspostaviti svoju vlast nad Liburnima koji će prihvatiti stečevine antičke civilizacije, u prvome redu nove građevinske tehnike, upotreba maltera, keramičkih elemenata te drugih proizvoda naprednog manufakturnog gospodarstva, dok će se liburnima otvoriti tržište za njihove stočarske proizvode (živu stoku,suho meso, vunu, sir i dr). Naselje iznad Velih Stena se napušta a tijekom prvog ili drugog stoljeća poslije Krista gradi se na Silbi u zaleđu uvale Pocukmarak gospodarsko-ladanjski objekt danas jedva prepoznatljiv po malobrojnim komadima tesanog kamenja s žbukom i ulomcima keramike na davno iskrčenoj zemlji kasnijih stanovnika Silbe.
 
Slika

Kršćanske zajednice, koje tijekom prvih stoljeća Carstva prolaze teške progone, steći će u četvrtom stoljeću punu slobodu koja će se manifestirati u gradnji crkavi tako da će i na Slibi obogaćeni romanizirani liburni, u skladu s novim kršćanskim učenjem podignuti crkvu za svoju zajednicu. Oko crkve i u crkvi, za koju se može pretpostaviti da se nalazila u dijelu sakristije današnje crkve Sv. Marka na silbenskom groblju i da je nosila isti titular, formira se nekropola (pokapalište), a jedna ili više obogaćenih porodica Silbe, tijekom V ili VI stoljeća, naručiti će sarkofage za pokop svojih članova i smjestiti ih u samoj crkvi ili u njenoj neposrednoj blizini.
 
tlocrt

Političke promjene koje su se događale u Carstvu, predskazivale su njegov skori kraj a on je došao i prije nego su seobe naroda promijenile idiličnu sliku ovog dijela Carstva. Dio stanovništva bježi na otoke i dalje prema Italiji a novi doseljenici Hrvati što zauzimaju prostor priobalja, primivši kršćanstvo, stići će na Silbu i ostale otoke. Starokršćanski titular crkve Sv. Marka očuvati će se u imenu kasnije crkve ali također i u imenu male lučice Pocukmarak.
 
Novo stanovništvo upotrebiti će sarkofage i njihove poklopce kao dobar građevinski materijal za izgradnju malenog gata u uvali Pocukmarak i tako će, pokrivši ih kamenom gomilom, sačuvati ove ranokršćanske grobnice do današnjeg dana, koje sada nakon istraživanja prezentiramo pod morem, kako bi i obični plivači samo s maskom na licu, mogli upoznati mali dio silbenske i hrvatske baštine.
 
Tekst i slike Zdenko Brusić

Podijeli

Leave a Comment

Previous post:

Next post: