Silbenske sitnice

Silbenske sitnice

26
Lis
2012

by Falimimore · 0 comments in Priče sa otoka

Pomisliti na Silbu znači dozvati u sjećanje sasvim osobito sunce, more, prirodu, ljude… i još mnogo, mnogo više. Oh, već vidim, neupućeni podižu obrvu u nevjerici a u očima im samo jedno pitanje: kako to misliš, mnogo više?! Ili, može li se uopće više od toga i poželjeti? Itekako!
 
Složit će se svi koji Znaju, ovo je mjesto prepuno sitnica. Upravo one na jedinstven način izdvajaju Silbu od ostalih mjesta u kojima je putnik nekada bivao, tvrdoglavo tragajući za točkom u kojoj će jednom, konačno, zatvoriti krug traženja i nalaženja, gdje će Srce šapnuti Oku: ovo sam tražilo, tu me usidri!, a Ruka se jedva dočekati sredstva kojim bi oživotvorila otkriveno blago. Ovdje će glazbenik, ni sam ne znajući koliko mu je potrebna, naći upravo onu notu što mu je dugo izmicala, slikar skriveni motiv što nedostaje kako bi slici udahnuo životnu klicu, pjesniku će riječi iscuriti na papir kada im se najmanje nada, kipar će započeti s oblikovanjem svojeg dugo promišljanog djela na koje se do sada nikako nije mogao odlučiti, pisar će napokon sabrati u savršenu cjelinu sve rečenice –nestašnu djecu svojeg uma koja mu već duže vrijeme ne daju mirno usnuti. Takva je Silba! Pregršt malih stvari koje čine veliku razliku.
 
Ispresijecan škrtim komadićima tvrde crljenice, obrubljen ponegdje velebnom a ponegdje pitomom stijenom, šumoviti će otok oduševiti željne uživanja mira, zanemarenih zvukova, prirode taknute tek toliko da bude pristupačnija običnom pješaku, znatiželjniku ili avanturistu željnom uvijek novih i raznolikih vidika. U maloj oazi gdje se riba iz prekrcanih ribarskih kašeta nosi još jedanput u more kako bi se očistila za današnji ručak a najslađe kupanje ili pecanje bude ono u samoj luci gdje pristaje brod, lijepo je počinuti dušu i tijelo. Napuniti ih životnom energijom. Okružen jednostavnošću, pronaći izvor neiscrpne inspiracije. Potpuno uživati u ljepoti djevičanske prirode ispunjenoj mirisima toliko bliskim žudnji unutarnjeg bića. Ući u novi ritam određen novim okolnostima, blizinom mora ili samom spoznajom kako jedinstveno mjesto zahtijeva jedinstveni pristup. Zato će ovdje, ponekad neočekivano za nespremne, čak i sitnica poput uobičajenog odlaska u jutarnju ili popodnevnu nabavu poprimiti sasvim drugačiju kvalitetu.
 
Tako hrskavi jutarnji kruh miriše nekako toplije i slasnije kada ga se, domaćeg, čeka u redu nasred ulice ili u dvorištu a zbog današnjih novina uvijek netko odlazi s plaže kako bi ih kupio nakon što u rano poslijepodne ugleda bijelu morsku lađu što, između ostalog, i njih donosi. Razdvajajući kristalno čistu površinu, lađa od sebe šalje visoke, razigrane valove na radost i užitak kupačima razasutim duž skoro cijele obale pored koje plovi. S jedne točke u maloj pocukmarskoj vali čini se kako će veliki brod promašiti svoj vez i nesmotreno razdijeliti otok napola te prpošno otploviti dalje prema susjednom otoku ili još dalje, prema Velebitu, ostavljajući Silbenjane i njihove prijatelje u čudu. Srećom, taj privid ne traje dugo. Nekoliko koraka prema luci otkrit će ga kako sigurno ugniježđen u otočne skute prvo ispraća mnoštvo putnika željnih svojeg otoka, onih sretnih koji mu pristižu. Potom prima one koji odlaze, odmoreni i ispunjeni, ali sjetni.
 
napisala: falimimore

Podijeli

Leave a Comment

Previous post:

Next post: