Zašto ljudi na Silbi hodaju bosi?

Silba me prati i u Zagrebu! Više ni kod doktora ne mogu otići, a da se ne spomene njezino ime!
 
Ovaj put zatekla me kod zubarice. Naime, već smo nas dvije pričale o otoku i o tome kako će ona ovo ljeto napokon posjetiti otok. Istina. ostala je na otoku samo dva dana, ali i to je izgleda bilo dovoljno da se oduševi. Čudno, zatekla se na otoku upravo ona jedina dva dana kad je puhala bura i sreća je htjela da ostane duže od planiranog jednodnevnog izleta! Kažem sreća jer joj se otok jako svidio i odlučila je ponovo doći.
 
I tako, dok sam ja imala otvorena usta, moja mi je doktorica ispričala što je sve na Silbi vidjela, gdje je bila i kako slijedeće ljeto mora ponovno doći. Jedino, zatekla me pitanjem: Zašto ljudi na Silbi hodaju bosi? Hmm, pa ne znam! O tome nisam prije ni razmišljala. Istina, i moj sin odmalena voli hodati bos, čak i do kafića. I nije jedini! A i ja na plažu uvijek idem bosa… Otkad znam, uobičajeno je! Očito je to jedna od onih stvari na Silbi koje su jedinstvene i same sebi smislene.
 
To je osjećaj slobode tijela i duha koji te na otoku obuzme. Odsutstvo konvencija. Toplina tla. Sigurnost. Uživanje. I samo još jedan razlog više zašto toliko volim svoj otok!